necu-sutiti

Maske … i zašto ne šutim

· Dužina čitanja: 9 min

Iako sam u prošlom blog zapisu rekao kako zaključujem s “korona zapisi”, u posljednje mi se vrijeme dogodilo toliko stvari da jednostavno ne mogu, ne želim i neću šutjeti. Slobodu govora (bar na svome blogu) još uvijek imam. Mogu me cenzurirati na TV, mogu me cenzurirati na FB-u, na YouTube-u ili u zvaničnih tiskanim medijima, ali svoj komadić slobode izražavanja još uvijek imam na svome blogu.

Ajmo krenuti od početka… već prije mjesec dana, ako sam točan 27. 7. 2020., pisao sam Pravobranitelju ljudskih prava i postavio mu nekoliko pitanja v vezi s maskama i predstavio mu neke izazove s kojima se u komunikaciji s ljudima koji nose maske, susrećemo svi koji imamo probleme sa sluhom.

Dobio sam odgovor da je pravobranitelj postavio pitanje vladi i da ona ima rok za odgovor 15. 8. 2020. Vlada nije odgovorila i posljedično – pravobranitelj je ponovo pisao 19. 8. 2020. i kako znam, odgovora još uvijek nije dobio.

Pismo koje sam poslao pravobranitelju ljudskih prava, neću još objavljivati jer od njega još nisam dobio nikakvi odgovor. Ja pretpostavljam da će odgovor biti u vezi s preporučenim nošenjem maski i prozirnih vizira, ali to nije rješenje koje se čini svrhovito.

U vrijem dok sam čekao na pravobraniteljev odgovor, u sudjelovanju s ekipom Spletne TV snimili smo prilog s naslovom “S maskama je komunikacija nemoguća!”. Ovaj prilog možeš pogledati u nastavku.

Posljednje pitanje koje sam dobio, kada smo snimali prilog, odnosilo se na to kakva su rješenja što se tiče komunikacije i nošenja maski. Moj odgovor (govorim po sjećanju) bio je približno ovakav:

“Obzirom na to da korona nije bila izolirana po Kochovim postulatima i da se tako ne prenosi s čovjeka na čovjeka, čini mi se da je jedino pametno rješenje, koje ima nekakav smisao to, da se maske ukinu.”

Kako izgleda, rekao sam nešto previše jer je bio moj odgovor “izrezan” odnosno cenzuriran. A istina još uvijek nije baš omiljena na TV. I tako sam prvi put u životu cenzuriran. Mogu reći da znam puno drugih razloga za ukidanje maski o kojima sam već pisao na blogu, ali u onom ograničenom vremenu koje sam imao na raspolaganje, činilo mi se najpametnije da kažem suštinu u jednoj rečenici.

U ovom tjednu se po više od 25 godina završio i moj “odnos” s Knjižnicom Šiška. Takvu sam odluku donio jer nisam mogao ući u knjižnicu bez maske, a osim toga sam iz više izvora saznao da su bili zaštitari nasilni do onih koji su u hram kulture (bar to su nekada bile knjižnice) ušli bez maski.

Za trenutak sam stao i rekao: “Nisam virus. Nisam maska, čovjek sam!”

Tjedan dana nakon mog posljednjeg odlaska u knjižnicu, voditeljici knjižnice poslao sam e-poštansku poruku:

Gospođo Marjeta Kamenšek, lijepi pozdrav!

Član sam knjižnice već više od 20 godina i u to vrijeme posudio sam ogromno knjiga i uvijek rado dolazio u knjižnicu po novo znanje i nove knjige. I u budućnosti želim dolaziti u vašu knjižnicu, ali sve mi se više čini da knjižnica nije više hram kulture, već sve više postaje hram diktature. I to doslovno.

Na Facebooku sam prije nekoliko dana vidio zapis gospođe Christine Jarc Štembal koja je bila 5. 8. 2020. fizički napadnuta sa strane zaštitara jer nije nosila maske. Molim? Je li ja to dobro razumijem? Kako je moguće da zaštitar knjižnice nasilno ukloni osobu koja ne nosi masku – kao da je ona najveći kriminalac? Gdje je nestao osjećaj za čovjeka, gdje je razumijevanje i što se dogodilo s našim osnovnim ljudskim pravima?

Razumijem, da pratite smjernice Nacionalnog instituta za javno zdravlje i vlade, ali… u Sloveniji trenutno nije epidemije što znači da je nošenje maski u suprotnosti sa zakonom. Više o tome pročitajte na donje dvije poveznice:

Osoba sam s teškim oštećenjem sluha i moj jedini način komunikacije s drugom osobom je da toj osobi čitam s usana. Slušni aparat upotrebljavam već od sedme godine dalje i tada sam naučio i čitanje s usana što mi pomaže kod komunikacije s drugim ljudima. I nije važno radi li se o poslovnoj ili osobnoj komunikaciji.

Uvijek kada mi netko govori s maskom na licu, za mene je isto kao da mi nije rekao ništa jer tu osobu ne razumijem potpuno ništa. Iako svoju molbu da osoba skine masku izražavam na kulturan i ljubazan način, velika većina ljudi to nikako ne razumije i čini se kao da govorim nekom stranom nepoznatom jeziku. O tome kako se čovjek osjeća u takvoj situaciji, radije neću raspravljati… I u knjižnici sam nekim knjižničarima morao više puta reći da lijepo molim da skinu masku jer ih ne razumijem ništa – ja čitam s usana.

I još nekoliko riječi o maskama. Kirurške maske napravljene za zaustavljanje bakterija i na svakoj njihovoj ambalaži piše da ne sprječavaju infekcije s COVID-19. Valja reći i to da su bakterije sto puta veće od virusa i da sve što je veličine „virusa“, prolazi kroz maske. Maska koja bi zaustavila „virus“, ne bi propuštala dovoljno zraka da bi mogli s njom disati i preživjeti. Kroz masku dišemo po principu negativnog pritiska koji aktivira dodatne mišiće i opterećuje kardiovaskularni sistem, a to nije tako bezopasno.

Posebno su maske problematične za one koji imaju astmu, probleme sa srcem i s visokim krvnim tlakom. Kao što možete pročitati u disertaciji Tehničkog univerziteta iz Münchena, nošenje kirurških maski može biti jako štetno za naše zdravlje. Disertacija se u originalu na njemačkom jeziku nalazi ovdje.

Jučer sam bio u vašoj knjižnici i imao sam masku, ali tako da je nos virio vani. Vratar je želio da masku stavim preko nosa i dezinficiram ruke. Nekako mi je uspjelo zaobići sav taj „protokol“, ali po svemu što dogodilo gospođi Christini Jarc Štembal i kako vaši zaštitari dosljedno upozoravaju da se nos maske i da se dezinficiraju ruke, nekako se više ne osjećam sigurno i poželjno na ulasku u vašu knjižnicu. I to ne zbog virusa, već zbog toga kako će se odazvati vaša zaštitarska služba.

Što bi se dogodilo ako bi u vašu knjižnicu došao bez maske? Bi li i mene zaštitar nasilno obradio i fizički mi spriječio ulazak u vašu knjižnicu kada bi vratio knjige?

Iako sam više od 20 godina član vaše knjižnice, s obzirom na sve iznijeto, što se u posljednje vrijeme događa i kako postupaju zaštitarske službe i da ljudi nismo više ljudi nego „virusi“, ozbiljno razmišljam da se ispišem iz vaše knjižnice.

Moram ispostaviti da imate iznimno ljubazno knjižničarsko osoblje, ali ljudi koji dolazimo u knjižnicu nismo „virusi“ i ne ugrožavamo nikoga, bez obzira nato imamo li maske ili ne, ili si dezinficiramo ruke ili ne.

U očekivanju vašeg odgovora lijep pozdrav

Robert Goreta

Do sada još nisam dobio odgovora i vjerojatno ga ni neću. Svakako, do daljnjeg više ne odlazim u tu spomenutu knjižnicu jer u ulasku želim osjetiti siguran, poželjan i dobrodošao.

Sigurno će se mnogi koji čitaju moj blog pitati što su Kochovi postulati. Doktor Gregor Knafelc je o tome napisao odličan članak koji je objavljen ovdje. Svakako ga vrijedi pročitati i razmisliti jer što se tiče korone, ni izdaleka nije sve tako zastrašujuće kako nas uvjeravaju zvanični mediji.

bez-maske

Zašto pišem objave o maskama, virusima, koroni i ljudskim pravima? Zašto ne šutim? Zašto ponizno ne prihvaćam nošenje maski?

Razloga je više, ali samo ću o nekima napisati nekoliko riječi.

Kao prvo, svi sa slabim sluhom i gluhi susrećemo s velikim problemima u komunikaciji. Gospođa Majda je na Facebooku objavila ovo: “Tako sam jako tužna i ljuta na sve što se događa oko nas. I sama pripadam starijoj generaciji i nagluha sam. Kad netko sa mnom razgovara s maskom na licu, ništa ne razumijem jer sam naučila čitati s usama. Imam i slušni aparat, ali to nije isto. Nosim i naočale i kada stavim još masku, orose mi se leće i ništa ne vidim. Izbjegavam trgovine u kojima su maske obavezne. To nismo zaslužili. Žalosno je, prokleto žalosno gdje su nas odveli oni na vlasti.”

U Sloveniji ima oko 1.500 gluhih i oko 100.000 nagluhih. To nije baš mala populacija i svi gluhi i nagluhi susrećemo se s velikim problemima u komunikaciji, ako govorimo s nekim tko nosi masku, jer mnogo puta čitamo s usana. A to još nije sve. Oni koji su “zamaskirani”, usprkos našim ljubaznim molbama, često ne žele skinuti maske za trenutak da bi ih mogli razumjeti što govore pa makar bili tada iza debelog pleksi stakla.

Drugi je razlog da sam o maskama puno pročitao i znam kako su štetne za naše zdravlje, o čemu sam već pisao ovdje i ovdje. Istovremeno sam svjestan da maske nisu samo maske, već da je to što ih nosimo simbolično i da tiho prihvaćamo kontroverzne vladine mjere.

Svakome, koji sumnja u štetnost maski, preporučujem da pročita ovaj dugi zapis o maskama i još ovaj ovdje u kojima poznata srpska liječnica otvoreno govori o štetnosti maski.

Treći razlog da ne šutim i neću šutjeti, naša su djeca – naše najveće bogatstvo.

To što je “propisano” za nastavu u našim školama od 1. 9. 2020., milo rečeno je fašizam, zatvor i dehumanizacija naše djece.

Iako u ovome trenutku još nemam djecu, ne bi si nikada oprostio ako bi me vlastito dijete upitalo: “Tata, a zašto si šutio kada je trebao govoriti i založiti se za naša prava, našu slobodu i naše zdravlje?”

Što ćete odgovoriti djeci svi oni koji još uvijek šutite i prihvaćate ovaj “korona teatar” i ne upotrebljavate vlastitu zdravu pamet koja vam jasno, glasno i razgovjetno poručuje, da ovdje “nešto ne štima” jer je već više puta bilo dokazano da maske ne koriste kod suzbijanja korone?

bez-maske-dijete

Maske su samo početak nove formalnosti (fašizma) i bez nje praktično skoro nigdje ne možeš ući u trgovinu, u knjižnicu ili bilo koji drugi javni prostor. Zaštitari kao sokolovi provjeravaju tko ima masku i tko je nema i svakoga bez maske odbiju kao “virus”.

Usput, kada već govorimo o tim virusima, neka spomenem i slijedeće dekodiranje…

  • Korona ili kruna ili na engleskom “The Crown” je krunska čakra. To smo mi, ljudi (kromosom 8). Virus je čovječanstvo (stvarno je tužno što smo mi za elitu), a broj 19 označava godinu početka odstranjivanja “virusa”.
  • Drugo objašnjenje za 19 znači AI odnosno umjetna inteligencija.
    Kako dođemo do AI? A = 1, I = 9 (redoslijed slova u engleskoj abecedi).
    Ako dekodiramo COVID-19, dobivamo Certificate of Vaccination – ID – AI.

Svatko neka upotrijebi male sive stanice i o ovome sam donese zaključke.

Ljudi nismo virusi, ljudi smo ljudi, sa srcem, osjećajima i dušom. Za svoje postojanje, radostan život i dobro zdravlje treba nam druženje, dodiri, blizina, zagrljaji, osmjesi i pogledi iz oči u oči. Živa bića smo koja za dobro funkcioniranje trebaju kisik. Ako tijelu ograničimo dovod kisika, povećavamo mogućnost da se razbolimo od različitih bolesti, čak i od raka kako je prije mnogo godina dokazao Otto Wartburg.

Najlakše je ponizno prihvatiti situaciju i ostati tiho. A ja nikada nisam šutio i neću jer se radi o osnovnim ljudskim pravima, za naše zdravlje i za našu djecu. Kako ćeš odlučiti ti, da ti što upravo sada ovo čitaš? Hoćeš šutjeti ili ćeš progovoriti i zauzeti se za svoja prava, za svoje zdravlje i za svoju djecu?

Podjeli dalje ...