kraj-pocetak

Kraj čega, početak čega?

Sjedim za prijenosnim računalom i razmišljam kakvu vam novogodišnju čestitku želim predati za 2019. godinu. Ne želim biti standardan s oguljenim frazama: Sretna, zdrava i uspješna nova godina 2019. Želim biti drukčiji, unikatan, inovativan i na sve skupa pogledati iz šire perspektive.

Za dobra dva dana završit će se 2018. godina i počet će godina 2019. Mnogi od vas 1. 1. 2019 uzet će si vrijeme za sebe i napisati “novogodišnja obećanja” u kojima će biti navedeno što će sve promijeniti u svom životu u 2019. A za mjesec dana ili čak i prije – sve će se to zaboraviti i život će se brzo vratiti na stare putove, starim razmišljanjima i običajima.

Ljudi želimo biti “pripadnici nečega” i tražimo svoju potvrdu i zato na društvenim mrežama jako veselo objavljujemo različite čestitke, animacijske gifove, kratke filmčiće, emotikone i našli bi se još ponešto. Za Božić je na Facebooku bilo sve u znaku crvene boje kao da se radi o crvenom nosiću jelenka Rudolfa. 🙂

Stani za tren i razmisli. Što će se završiti za dva dana i što će početi za dva dana?

Šetnje prirodom oduvijek su mi drage jer u tada nalazim puno novih ideja i unutarnjeg mira i osjećam se povezan sa Svemirom. Kad sam u prirodi, gledam drveće, ptice, travu, životinje, rijeke, oblake… i što više gledam, sve mi jasnije postaje činjenica da u prirodi nije moguće naći neku posve ravnu liniju.

“Zapadni svijet” (ako mogu reći tako) slavi Novu godinu uvijek 1. siječnja, ali u Kini priča je potpuno drukčija i oni slave krajem siječnja ili početkom veljače jer je njihov kalendar usklađen s kretanjem Mjeseca. Kršćanski Božić je 25. prosinca (po Gregorijanskom kalendaru), pravoslavni Božić je 7. siječnja (po Julijanskom kalendaru). Imamo različite vjerske sisteme, različite sisteme brojanja dana i onda se snađi kako znaš i umiješ. Koje je brojanje pravo? Koji je kalendar “bolji”? Koji je praznik bolje usklađen s prirodnim ciklusima?

Kaos je potpun. Ali život nije neka ravna crta. Život je krug. Kraj godine nije kraj jer je to neki imaginarni konstrukt jer smo odlučili za linearno brojanje vremena. Vrijeme koje poznajemo samo je neki širi društveni dogovor iz razloga da lakše “označavamo” događaje u svom životu i svrstamo ih u neki kronološki redoslijed.

Potpuno jednako je i sa krajem stare godine i početkom nove. Priroda ne zna za to i prirodi nije potrebno slaviti nove godine, nisu joj potrebni vatrometi i petarde, nije joj potreban šampanjac i izobilje hrane. Ona samo doživljava magičan trenutak ovdje i sada. Živi. Diše. Proizvodi kisik. Ne piše novogodišnja obećanja. Priroda ima svoj ciklus, svoj krug…

Za nekoliko mjeseci sve će opet ozeleniti, prolistat će i procvjetati. Nakon toga biljni će svijet za nekoliko tjedana dati svoje obilne plodove, a uskoro će ih i izgubiti. Lišće će otpasti, priroda će se pripremiti za počinak… i na novi krug. Priroda je bez velikih očekivanja, bez velikog praska, bez datuma, bez rokova. Poznaje samo vječit SADA. U prirodi nema jurnjave za uspjehom, za novcem, nema stresa, ni strahova… samo je trenutak.

U životu prečesto “čekamo” da se nešto dogodi i da ćemo nakon što se to dogodi (ili ne dogodi) opet biti sretni, radosni, veseli, zdravi, voljeni… Čini se kao da cijeli život preživimo u nekoj „čekaonici uspjeha“ s nadom za bolji sutra. Čekamo na slijedeću godinu, na slijedeću priliku, na slijedeći ples, na slijedeći randevu, na slijedeću skladbu, na slijedeći zagrljaj, na slijedeći dodir, na slijedeću riječ… i uz to zaboravimo biti u potpunosti prisutni ovdje i sada. Na trenutak kada jesmo.

Godine prolaze, život ide dalje, odnosi teku, posao se odrađuje, a mi još uvijek čekamo da ćemo 1. 1. okrenuti novi list, neko novo poglavlje, da će u buduće sve biti drukčije. Puni smo nekog nadanja da će se poslije sve promijeniti, da ćemo biti hrabriji, sretniji, odlučniji, više oduševljeni, više voljeni, više _________________ (sam zapiši što).

Nalijmo si čašu čistoga vina i shvatimo da stvarno nije potrebno čekati na 1. 1. Svaku promjenu možemo učiniti već sada. Nije potrebno da je puni mjesec. Nije potrebno da je prazni mjesec. Nije potrebno da čekamo da prođe retrogradnija (bilo čega). Jedino sada je pravi trenutak da se duboko u sebi odlučimo za promjenu, sve ostalo je samo odugovlačenje i prenošenje neke nade u neku neodređenu imaginarnu budućnost.

Život je krug. Nije potrebno čekati. Napravi jedan korak već sada. Ostavi prošlost, dozvoli budućnosti da puno, radosno i s ljubavlju zaživi taj trenutak… i onda slijedeći trenutak… i još slijedeći trenutak i ti trenuci će se uskoro zbrajati u dane, mjesece i godine. Kao što sam već više puta spomenuo – život je krug i jedini pravi trenutak je sada.

Želim ti puno sretnih, radosnih, veselih, ljupkih nasmijanih trenutaka koji će tvoje srce preplaviti energijom radosti, zahvalnosti i ljubavi!

To je moja jednostavna, ali iskrena želja tebi, ne samo za 2019., već za svaki trenutak kojeg živih.

Uživaj, smij se i voli se! 🙂

Podjeli dalje ...