facebook-karantena

Kako i zašto sam stavio Facebook u “karantenu”?

· Dužina čitanja: 6 min

U petak, 13. ožujka 2020. bio sam navečer na Facebooku i na njemu je bila “koronomanija” i “strahomanija” u punom opsegu. Za “vrhunac” sam dobio i donje “upozorenje” od Facebooka. Upalila se crvena lampica, u trenutku sam stao i odlučio da bar do 22. ožujka 2020. navečer neću biti prisutan na Facebooku. Što to znači? Jednostavno, neću se logirati, neću dodavati nove sadržaje, neću komentirati i lajkati ili bilo kako sudjelovati na njemu.

cenzura-facebookTako sam prvi puta od 2007. bio više od tjedan dana bez Facebooka i moram priznati da sam pravilno odlučio. Posebno kada sam od kolegice saznao da joj večernja posjeta Faceboku potpuno isprazni baterije, demoralizira ju i tjera strah u kosti.

Jučer sam pronašao i informaciju da će Facebok redovito pratiti sva događanja oko COVID – 19 (više o tome možeš pročitati ovdje) i milo rečeno, sve mi se skupa činilo bez veze – samo utjerivanje straha u kosti i pranje mozga. Više nego očito je da je zbog trenutne situacije cijeli svijet (ne samo ljude na društvenim mrežama) uhvatila panika, nemoć i strah.

Obzirom na to da sam pročitao sve knjige dr. Joea Dispenza, dr. Alexa Loyda i dr. Bruca Liptona, a i od mnogih drugih autora, znam što mogu napraviti stres, strah i panika – cijelo tijelo neprekidno je u stanju borba – bijeg, sruši se čovjekovo energetsko polje i tako tijelo samo “zove” po tome da se razboli. O pravim razlozima za gripu i slične “virusne” bolesti ovoga puta neću pisati. Usredotočit ću se na to kako je u takvim izvanrednim i stresnim situacijama potrebno sačuvati mirnu i trijeznu glavu.

Nekoliko dana nakon što sam isklopio Facebook, otišao sam pogledati službenu statistiku oboljelih od najnovijeg virusa. To sam našao na Worldmeters.info i podaci koji važe za danas, 21. ožujka 2020., su slijedeći:

  • U Wuhanu* je 11.000.000 milijuna ljudi i 81.008 okuženih predstavlja 0,74 % populacije.
  • U Italiji živi 60.000.000 milijuna ljudi i 47.021 zaraženih predstavlja 0,078 % populacije.
  • U Sloveniji je 2.080.908 ljudi (podatak za siječanj 2019) i 383 predstavlja 0,018 % populacije.
  • U svijetu ima trenutno 290.322 zaražena, svjetska populacija velika je 7,7 milijardi ljudi i postotak okuženih iznosi 0,0037 %. Do sada je umrlo 11.962 što iznosi 4,12 % svih okuženih.

*Napomena: kod Kine uzeo sam samo populaciju Wuhana, a vjerojatno ima okuženih i negdje drugdje. To znači da je % zaraženih još manji od onoga što sam izračunao.

Ako gledamo brojke zaraženih samo apsolutno, čine se visoke. Ali, ako ih gledao relativno (u %) obzirom na broj populacije, one uopće nisu visoke. Dapače, mogli bismo reći da su dosta niske.

Za usporedbu pogledajmo koliko je u svijetu samo danas bilo umrlih od različitih bolesti:

  • Rak – 16.736
  • Pobačaji– 86.680
  • Djeca stara manje od 5 godina – 15.514
  • Malarija – 2.004
  • Obična gripa – 993
  • Cigarete – 10.227

Gore navedene dnevne brojke jako prelaze do sada umrle i zaražene od COVID – 19 i zbog njih nikada nismo razglasili izvanredne okolnosti.

Potražio sam i podatke o svinjskoj gripi koja je bila 2009. godine u SAD (podatke sam našao ovdje):

  • Zaraženih – 115,318
  • Smrti – 3,433
  • Populacija USA (2020) – 330,447,303 ljudi

  • % umrlih (od svih zaraženih) – 2,98 %
  • % zaraženih obzirom na cijelu populaciju (doduše populacija 2020, ali recimo da ih je 2009. godine bilo 300.000.000 = 0,038 %

Zašto navodim i pišem ove brojeve? Zato jer masovni mediji i vlade znaju kako s manipulacijom, tjeranjem straha u kosti i pristranim obavještavanjem i doslovno medijskim „bombardiranjem“ preplašiti ljude. Ljude, koji su preplašeni, s lakoćom je voditi i nuditi im različita rješenja koja (ako ne bi bili prestrašeni) jednostavno ne bi odobravali.

Kada sam tako pregledao te brojke i izračune, po zdravoj seljačkoj logici došao sam do spoznaje da sada nije vrijeme za paniku i strah. U pozadini “zatvaranja cijeloga svijeta” ima mnogo toga drugoga i ne virus i da će on biti “izgovor” za mnogo toga, čak i za smanjivanje osnovnih ljudskih prava.

Pošto živim u unutrašnjosti, imam privilegij da mogu skoro svaki dan u šetnju, u
prirodu, u šumu. Od pojave ovoga virusa zanimljivo mi je gledati ljude jer jako dobro poznajem ne samo neverbalnu komunikaciju, već i dobro osjetim energije.

Svi mediji (i preko društvenih mreža) cijelo vrijeme poručuju o toj “socijalnoj distanci” i danas sam u šetnji otkrio da su psi jedini koji se ne drže socijalne distance i bez straha spremni su doći do tebe i veseli su kada ih pozdraviš, dotakneš ih i pomiluješ.

A kako je s ljudima? Priznati moram da sam do sada sreo samo jednu ili dvije gospodične kod kojih nije bilo moguće osjetiti strah, bile su u pozitivnoj energiji i nisu izgledale da bi se bojale čovjeka. A kod svih ostalih bilo je tako da sam već na nekoliko metara udaljenosti osjetio njihov strah i paniku i počeli su se sklanjati.

Koliko će vremena još trajati ova karantena koju nam je odredila vlada, nitko ne zna, ali nešto je sigurno – još dugo nakon nje ljudi će imati straha – od ljudi – i pitat će se je li možda taj koji im se približio ili ih taknuo, “zaražen” virusom. Gdje smo mi to došli? 🙁

Razmišljam i malo dalje… Kakve smo strahove u sve ovo vrijeme natjerali u podsvijest našoj djeci, i onoj djeci koja još nisu rođena i trenutno su u maternici? Ako si možda gledao dokumentarni film In Utero (U maternici) onda znaš o čemu govorim.

A što je sa starijim ljudima? Koliko će ih više umrijeti zbog toga jer će se od svojih dragih osjećati “napuštene” jer ih oni ne smiju posjetiti jer su tako zapovjedili liječnici i vlada? Možda imaju ispred sebe samo još nekoliko dana života, a s ovoga svijeta ne mogu otići u društvu svojih najdražih. Žalosno, zar ne?

Da li se netko možda pitao i to koliko će više biti samoubojstava među mladima jer smo uspostavili “socijalnu distancu” koja bi inače trebala biti u korist svih nas, a s druge strane su ljudi sve više razdvojeni, boje se zagrliti i dotaknuti.

Najgori virus čovječanstva je strah i to je pokazalo i ponašanje ljudi, ne samo na socijalnim mrežama, nego i u svakidašnjem životu.

Dozvoljavam si razmišljati malo drukčije od ostalih 99 % ljudi i pitati se: “Što ako virusa u takvom obliku kakvog nam žele prikazati masovni mediji, farmacija i liječnici uopće nema?”

Možemo razmišljati o toj mogućnosti i možda sumnjati o svemu što nam serviraju masovni mediji, školstvo, univerziteti, farmacija, medicina? Neka svatko za sebe razmisli o tome jer to otvara potpuno drugačiji pogled na cjelokupno događanje i donosi manje straha u naše živote.

Za kraj današnjeg članka želio bih spomenuti i Majku Terezu. Kako znamo, Majka Tereza je dugo godina djelovala u najsiromašnijim predjelima Kalkute i s ljubavlju pomagala onima koji su bili odbačeni, za okolinu nevidljivi i nepostojeći, teško bolesni. Imali su koleru, tifus i mnoge druge opasne bolesti. Koliko znam, ona nije nikada nosila zaštitnih maski i rukavica, nije bila cijepljena protiv različitih bolesti, a svejedno je preživjela i nije “dobila” bolesti.

I razmišljam dalje: “A što ako su ljubav, brižnost i osjećaji najbolji lijek za svaku bolest i ne strah pred nekim virusima koji jednostavno “čekaju” da “skoče” s jednog čovjeka na drugog?”

Umjesto strahu radije se prepustimo ljubavi, osjećajima, zagrljajima, dodiru, zahvalnosti, radosti… Sve će to usrećiti naš imunološki sustav, naše tijelo, naš duh i posljedično bit ćemo zdravi. Nepriznati genij i velikan mikrobiologije Antoine Béchamp je već krajem 19. stoljeća znao da je glavni razlog bolesti (zdravlja) uvijek u nama i isključivo u nama.

Kakvo okruženje (radost, sreću, povjerenje, strah…) u ovom trenutku stvaramo unutar sebe?

Podjeli dalje ...