vise-privatnosti-manje-cenzure

Kako do veće privatnosti i do svijeta bez cenzure?

· Dužina čitanja: 6 min

Na području interneta imamo slijedeće “velike igrače” koji savladavaju veliku količinu informacija koje dijelimo svijetom: Google (YouTube, Chrome, Drive, Gmail), Facebook (Instagram, Messenger, What s App, Linkedin, Twitter, Apple (Osx, MacOS) i Microsoft (Windows, Bing, OneDrive).

Kako smo došli do ovdje, gdje jesmo, što se tiče naše privatnosti? Za ovo što se događa na području cenzure i da nam žele slijediti zbog COVID-19 preko različitih aplikacija, svi smo mi na neki način suodgovorni. Naime – (ne)svjesno smo “velikanima” interneta besplatno dali na raspolaganje našu privatnost, naše razmišljanje i naše živote.

Pravila igre, dakle komunikacije, počela su se mijenjati kada je 2004. godine na tržište stupio Google sa svojim besplatnim Gmailom koji je sada više ili manje glavno e-poštansko komunikacijsko oruđe, ne samo u poslovnom nego i u osobnom životu. Kada sam pogledao prijave na moje e-novosti, vidio sam da više od 95 % naručitelja upotrebljava Gmail. Gmail trenutno omogućava oko 15 GB besplatnog prostora, koji udružuje Gmail, GoogleDocs, YouTube, Drive i još nekoliko besplatnih Google servisa.

Mnogi moji prijatelji svojih gmailova, primljenih i poslanih (starih) e-poštanskih poruka, uopće ne briše. Na taj način dozvoljava Googlu da upravlja s još većim brojem podataka nego što je potrebno. Sve što dođe na Gmail, skenirano je, odnosno provjereno, što znači da se sadržaj čita. Naravno, to ne rade ljudi već računala sa svojim algoritmima.

Od kada se dogodio COVID-19, mnogi tek sada postaju svijesni koliko su važni naša sloboda, ljudska prava, druženje, izražavanje svojih misli bez cenzure… U zadnja dva mjeseca skoro sigurno nema uporabnika YouTuba, Linkedina ili Facobooka koji se nije bar jednom sreo s cenzurom, odnosno brisanjem objave koja “krši neke standardne zajednice”.

U svojoj prvotnoj ideji (bar zvanično) Facebook je bio namijenjen povezivanju prijatelja. Ali – brzo je postao mreža koja po nekom određenom algoritmu cenzurira kritične objave uporabnika koji ne vjeruju zvaničnoj korona priči i svemu što se događa. Taj algoritam usmjeren je u objave koje žele ili pokušavaju pokazati i drugu, ne zvaničnu stranu korona virusa.

I sam sam se sreo s tom cenzurom kada sam objavio neke informacije koje nije moguće naći u zvaničnim medijima. Mnogi mi poručuju kako ne mogu više komentirati, da ne mogu više dijeliti objave i da se njihov doseg bitno smanjio. Ljudi tako traže alternative, ne samo za Facebook, nego i za druge “velike igrače” koje sam spomenuo na početku članka.

Do toga da smo počeli naveliko “besplatno dijeliti svoje živote” preko socijalnih mreža, nije došlo preko noći, već je to bio proces koji je trajao nekoliko godina. Ako do nedavno (prije korona vremena) nisi bio prisutan na socijalnim mrežama, bilo je isto kao da uopće ne bi postojao.

Mnogi su uložili novac u sponzorirane objave i oglašavanja, tako na YouTubu, tako i na Facebooku i Instagramu, ali njihovi profili bili su preko noći jednostavno izbrisani. Naime, bili su previše “kritični” do trenutne situacije i usudili su se reći istinu. Nije bilo važno ako su prije toga uložili dosta velike novce u oglašavanje i na svome YouTube kanalu imali više tisuća ili čak nekoliko milijuna pratitelja. To se dogodilo na primjer Brianu Rosu iz LondonReal.tv i Davidu Icku, a i mnogim drugima.

Pravo do slobode izražavanja, govora, mišljenja bilo je i tako jako kršeno. Iako po ustavu (valjda) još uvijek živimo u slobodnoj, demokratičnoj i pravnoj državi, čini se je sve troje postalo samo još slovo na papiru.

Socijalne mreže bez ljudi koji su tamo prisutni, ne vrijede ništa. Televizija bez gledatelja ne vrijedi ništa. Gmail bez poslanih i primljenih mailova ne vrijedi ništa. Google i Chrome bez upotrebljavanja za traženje na internetu ne vrijede ništa. YouTube bez publike ne vrijedi ništa.

Ako bi se svi ljudi “probudili” i otišli na druge mreže, druge preglednike i na druge tražilice, na druge video platforme i na druge e-poštanske ponuđače koji temelje na privatnosti i slobodi govora i nisu kontrolirani od strane “velikih igrača”, oni bi polako počeli gasiti i postali bi samo još zombiji na internetu.

Ljudi imamo moć da kolektivno kažemo nečemu „ne“. Ali, pitanje je jesmo li spremni na tu promjenu. Dosta je lakše ostati u zoni ugodnosti i naviknutosti. Usluge koje nude prije spomenuti “veliki igrači”, same po sebi nisu pogrešne. Pogrešno je prije svega to da se te informacije upotrebljavaju za iskrivljavanje podataka, prikrivanje istine i masovno manipuliranje.

Kakve su alternative? Istina je da ti “veliki igrači” posjeduju znanje i sredstva koja im omogućavaju da mogu upotrijebiti svu tu tehnologiju i da su “korak ispred drugih”. Ali, ako to upotrebljavaju protiv ljudi umjesto u njihovo dobro, ni sva ta sredstva i sva tehnologija ne mogu puno pomoći ako zajednički odlučimo reći „ne“ njihovim manipulacijama.

Prije nekog vremena pisao sam koje su alternative Gmailu i članak na tu temu možeš pročitati ovdje. Facebook i Instagram možemo zamijeniti s na primjer MeWe.com, gdje sam i sam otvorio profil.

Neki preporučuju Vkontakte (to je ruska mreža). Kada sam to malo bolje pretražio, ustanovio sam da i Vkontakte prati svoje uporabnike i da je privatnosti upitna .

Usput, da li znaš da se svi linkovi na Facebooku? Pogledaj: kod svakog linka na koji klikneš, na kraju je i neki en ?fbclid= (ponekad i ?fbid=) i nakon toga =, a poslije slijedi još bezbroj znakova (brojevi i slova). Na taj način Facebook prati sve što kliknemo.

drustvene-mreze

Slična priča je i sa Instagramom, Messengerom i What sAppom koji su pod okriljem Facebooka. Ako mislimo da imamo malo više “privatnosti” na te tri aplikacije, onda debelo griješimo. Facebook nikada nije imao i nikada neće imati neke privatnosti i zaštite podataka. Do sada je na Facebooku već previše skandala i prodaje osobnih podataka. Ali mnogi ljudi ni ne pomisle na to. Važno je da je to besplatno i da smo svuda povezani.

Ako razmišljaš da bi imao malo više privatnosti kod traženja na internetu, onda ti preporučujem da isprobaš preglednik Vivaldi kojeg i ja upotrebljavam. Može se upotrebljavati za Windows, isto tako i za Mac i Android. Istovremeni ima ugrađeno i blokiranje oglasa i pratitelja. Preglednik možeš prilagoditi svojim željama, a istovremeno ne šalje nikakvih podataka Googlu. Slično, što se tiče privatnosti, je i sa preglednicima Brave i Firefox.

vivaldi-preglednik

Kada tražiš nešto na internetu, mogu biti od koristi StartPage ili DuckDuckGo. Oni te ne prate i omogućavaju ti više privatnosti. Ima i nekih drugih dugih preglednika s dobrom privatnošću, ali ja mislim da su najbolji oni koje sam malo prije spomenuo jer imaju najrelevantnije pogotke.

Jednostavno, postoji nekoliko alternativa da izbjegnemo “velike igrače”. Ali, ako želimo ti “veliki igrači”, koji nas blokiraju i cenzuriraju, stvarno izgube svoju moć, potrebno je, da masovno pređemo na druge mreže i kod drugih ponuđača koji više cijene našu privatnost i slobodu govora. Jesmo li spremni to učini?

Podjeli dalje ...